N. je lijepa, visoka i vitka plavuša koja hoda pogrbljeno, spuštene glave.
Puna je razumijevanja za sve a opet zna biti prava kučka.
Jedan dan želi spasiti planetu a drugi dan je boli k...c za svijet oko sebe.
Jednom se pojavi savršena a drugi put smrdi na ćevape sa lukom.
Racionalna je do boli a vjeruje da nadnaravno biće kroji naše sudbine.
Pažljivo sluša kada joj se priča a gleda kroz sugovornika.

Kada se smije ima one neodoljive rupice na obrazima.

N. je uvijek za akciju samo joj se nekad ne da.
Ne pjeva lijepo ali je lijepo slušati dok pjeva.
Savršeno je zdrava a pravi je hipohondar.
Nosi dioptrijske naočale a vidi dobro.
Piše odlične pjesme ali ih nigdije ne objavljuje.
Nije nekonvencionalna ali se trudi da bude.
Nije ni ekshibicionist samo se ne srami svoga tijela.
Dobra je učiteljica a psuje kao kočijaš.


N. voli mene, rekla mi je to ali rekla je to i Bernardiću.

Ona nije mlada a nije ni stara. Taman je.
Ima dugu povijest prekinutih veza.
Kada mi priča o tome, gleda negdje u daljinu.
Nikada ne navlači fasadu, uvijek svatko dobije što ga sljeduje.
Kičmu savija jedino kada je zove mama, inače nikoga ne jebe.
Možda mene ali ja to nikako da shvatim.


Možda i znam, samo lijepo mi je pa se pravim da ne znam.